EFIKASNOST KORIÅ TENJA PLINA

Štednja je energije ekonomska i ekološka potreba, pa tako i štednja plina, jer je plin postao osnovni energent za grijanje stanova, obiteljskih kuća, ureda, bolnica, škola i drugih javnih i poslovnih objekata, kao i malog i srednjeg obrta, posebno otkad je proširena uporaba UNP P/B u spremnicima. Opskrba drugim energentima samo je dopuna opskrbi plinom!

Razlozi su za štednju plina višestruki, od kojih je najvažniji zadržati istu razinu komfora uz manju potrošnju plina, tj. manje platiti i manje zagaditi okoliš. Mogu se podijeliti na razne načine, no mi spominjemo samo najvažnije:

  1. ekonomski razlozi, od kojih sama uporaba plina kao energenta daje velike efekte, jer se time postižu uštede i veće od 10%, zbog mogućnosti preciznog održavanja i regulacije željenih temperatura i prestanka grijanja momentom gašenja plina. Plin je uvijek raspoloživ kad nam treba, kad smo kod kuće ili nismo, a njegovu potrošnju možemo kontrolirati, ovisno o tome kakav nam je životni standard i s kojim sredstvima raspolažemo. Nadalje, kod štednje plina od velike je važnosti vrsta i starost korištenih plinskih naprava, pa je tako ušteda plina moguća i zamjenom starih plinskih naprava novima, sa znatno višim stupnjevima učinkovitosti-djelovanja.
  2. ekološki razlozi: zbog manje emisije stakleničkih plinova (C02, NOx). Plinske naprave manje zagađuju okoliš -atmosferu i manje štete ozonskom sloju.Očekujemo da će u budućnosti biti svrsishodnije određivanje ekološke takse, ali i državne subvencije za korištenje energetski i ekološki efikasnijih uređaja.
  3. osiguranje pouzdanog funkcioniranja sustava za opskrbu plinom: kod visokog faktora istovremenosti u potrošnji dolazi do preopterećenja pa i mogućnosti kolapsa plinoopskrbnog sustava, zbog čega je svaka, pa i mala, ušteda u potrošnji plina vrlo važna jer radi velikog broja potrošača donosi i velike uštede.

Svi postignuti efekti – smanjenje zagaÄ‘enja okoliÅ¡a, povećanje sigurnosti i redovitost opskrbe – u interesu su kako svakog pojedinog potroÅ¡ača, tako i Å¡ire druÅ¡tvene zajednice.


ZAMJENA STARIH PLINSKIH NAPRAVA NOVIMA

Nove plinske naprave imaju, kao novi ureÄ‘aji visoke tehnoloÅ¡ke razine, manji rizik od kvarova i veću pogonsku sigurnost, a i ekoloÅ¡ki su prihvatljivije, jer imaju dvostruko manju emisiju Å¡tetnog “stakleničkog” plina – ugljičnog dioksida C02, nego Å¡to je to kod starih naprava.

Stare plinske naprave nemaju iste sigurnosne i regulacijske uređaje kao nove, zbog čega su pogonski manje prilagodljive, a što uz manji stupanj iskorištenja rezultira i većom potrošnjom plina.

Osim toga, većina je starih plinskih naprava s otvorenom komorom izgaranja (vrsta B) bez osigurača od povrata plinova izgaranja (BS), a što kod nepovoljnih atmosferskih uvjeta izaziva povrat plinova izgaranja u prostoriju i moguće trovanje ugljičnim monoksidom.

Stoga bi nove plinske naprave, gdje god je moguće, trebale biti sa zatvorenom komorom izgaranja (vrsta C) i prisilnim odvodom plinova izgaranja, izvedba koje onemogućuje trovanje.

Ako se postojeće stare plinske naprave zamjenjuju novima iz bilo kojeg razloga, dotrajalosti, neispravnosti, uštede energije za grijanje, zamjene vrste goriva ili dr., od značaja je za svakog korisnika ocijeniti kolika će biti ušteda, koliko će stajati zamjena i u kojem će se roku novi uređaj amortizirati (povrat kapitala). To je najbolje učiniti na konkretnom primjeru, npr. za neku stambenu jedinicu u kojoj treba zamijeniti plinski kombinirani zidni uređaj snage 24 kW novim standardnim zidnim (kondenzacijskim) plinskim bojlerom iste snage. Treba izračunati uštede u potrošnji, troškove zamjene i rok povrata uloženih sredstava u ovisnosti o različitim godišnjim potrošnjama i cijenama plina. Pri tome su uzeti u obzir sljedeći uvjeti:

  • od moguće energije plina u iznosu od 9,21 kWh/ m3, raspoloživa se korisna energija dobije množenjem godiÅ¡nje potroÅ¡ene količine plina sa stupnjem djelovanja plinske naprave koji iznosi:
  • za stare standardne plinske naprave od 0,75 % do 0,80 %,
  • za nove standardne plinske naprave 0,93 % (uvjet EU)
  • za nove kondenzacijske plinske naprave 1,08 %.



UPORABA PLINA ZA PRIPREMANJE HRANE

Plin ima kod kuhanja nekoliko prednosti: čist je, brzo razvija toplinu i svestrano je upotrebljiv za kuhanje, pečenje, roštilj, grill i dr. Osim toga, gašenjem plamena zagrijavanje odmah prestaje, pa nema nepoželjnog pregrijavanja i bespotrebnog utroška energije.

Prema hrvatskoj normi HRN EN 30-2-1:2000, učinkovitost -stupanj djelovanja otvorenih plamenika mora iznositi barem 52 %. No prema podacima proizvoÄ‘ača, učinkovitost modernih plinskih Å¡tednjaka dosiže i 75 %, Å¡to ovisi i o načinu koriÅ¡tenja i pravilima tzv. “ekonomičnog kuhanja”, od kojih navodimo neke:

  • Prije paljenja Å¡tednjaka, treba sve pripremiti za kuhanje, a posude s jelom pripremljenim za kuhanje staviti na plamenik Å¡tednjaka odgovarajuće veličine kola.
  • Posudu s hranom, začinima i potrebnom količinom vode staviti na sredinu plamenika, pokriti poklopcem i tek tada upaliti plin.
  • Plamen podesiti na maksimalnu jačinu, ali tako da obuhvaća cijelu posudu. Tako će cijela posuda biti obavijena plaÅ¡tem vrućih plinova izgaranja, čime se postiže najbolje iskoriÅ¡tenje topline.
  • Kada jelo zakuha, smanjiti plamen na takvu jačinu da jelo dalje prokuhava. ÄŒesto je dovoljan i minimalni plamen.
  • Po mogućnosti koristiti ekspres lonce za kuhanje.
  • Jelo ne treba kuhati u većoj količini vode od željene gustoće jela, jer se za isparavanje suviÅ¡ne vode ne troÅ¡i samo veća količina topline, plina i vremena, već se dužim kuhanjem uniÅ¡tavaju vitamini i hranjivost jela.
  • Za kuhanje nikad ne koristiti uske posude. Normalne posude za kuhanje na plin su niske, promjera 20 do 22 cm.
  • Dna posuda za kuhanje nisu masivna, da bi se toplina plamena Å¡to lakÅ¡e prenijela na sadržaj posude.
  • Uvijek kuhati u pokrivenim posudama. Iz otvorenih posuda ne izlazi samo toplina koju treba nadomjestiti većom potroÅ¡njom plina, već dotok hladnog zraka u posudu uniÅ¡tava vitamine i miris hrane. S pokrivenom posudom kod kuhanja utroÅ¡it ćete trećinu (1/3) plina manje.


UPORABA PLINA ZA PRIPREMU TOPLE SANITARNE VODE

U uporabi je nekoliko naćina pripreme tople sanitarne vode, ovisno o potrebnim količinama, broju potrošnih mjesta i učestalosti korištenja.

  1. Najjednostavniji je način ugradnja odgovarajućeg protoÅ¡nog grijaća vode za svako potroÅ¡no mjesto, npr. veliki protočni aparat u kupaonici, a mali, “brzogrijalicu”, u kuhinji. Njihov učinak – stupanj djelovanja propisan je u EU najmanje 92 do 93 %
  2. Korištenje jednog protočnog grijača za opskrbu dva ili više potrošnih mjesta:
  • plinski protoÅ¡ni grijači vode s 2-3 izljeva, obično u kućanstvu,
  • plinski protočni grijači vode s malom akumulacijom (3 -20 litara), tamo gdje iz grijača mora odmah poteći topla voda,
  • akumulacijski izravno grijani spremnici tople vode obujma od 130 litara do 220 litara tamo gdje su potrebne velike količine tople vode (na primjer: frizerski saloni, restorani, praonice i si.),
  • opskrba kućanskih aparata, perilica suÄ‘a i perilica rublja, koji imaju dva dovoda vode, hladne i tople.


MJERE RACIONALNOG TROÅ ENJA TOPLE VODE

Potrošnja tople vode može se smanjiti:

  • izbjegavanjem nepotrebne potroÅ¡nje,
  • boljom izolacijom vodova tople vode, radi smanjenja gubitaka hlaÄ‘enjem, a glavne mjere su:
  1. Smanjenje tlaka tople vode,
  2. Ugradnja perlatora na slavine tople vode, čime se do 50 % smanjuje količina tople vode, zbog dodavanja zraka u mlaz vode, mlaz je mekši i manje je prskanje vode u umivaoniku, sudoperu ili kadi, (Q = puni protok vode kod 100 % otvorene slavine),
  3. Izbjegavanje nepotrebnog istjecanja tople vode, npr. kod dugotrajnog pranja pod mlazom tekuće vode,
  4. U pravilu, na slavini (miješalici) najprije pustiti hladnu vodu, a onda otvarati dovod tople vode dok se ne postigne željena temperatura vode,
  5. Za tuširanje je potrebna trostruko manja količina vode nego za kupanje u kadi,
  6. Za pranje ruku i umivanje treba koristiti umivaonik, a ne kadu, jer su slavine na kadi veće i troše veće količine tople vode,
  7. Topla voda ne treba imati temperaturu višu od 45 C, premda se dopuštaju i temperature do 60 C,
  8. Svi ureÄ‘aji za toplu vodu, a posebno ventili i slavine, moraju biti ispravni, bez propuÅ¡tanja – curenja i kapanja,
  9. Preporuča se gdje god je moguće, kombinirati pripremu tople vode pomoću solarnih kolektora s postojećim sustavom pripreme tople vode na plin, osobito kod zamjene postojećeg dotrajalog plinskog uređaja novim.


GRIJANJE PROSTORIJA

Direktno pojedinačno grijanje prostorija plinom

Kod pojedinačnog se grijanja za svaku prostoriju koristi poseban uređaj, npr. plinska peć u dvije izvedbe:

  • s priključkom na dimnjak snage od 3 do cca 12 kW, peći s otvorenom komorom izgaranja, učinka 75 % do 85 % (stare izvedbe do 75 %).
  • s fasadnim odvodom sagorjelih plinova snage do max. 7 kW, peći sa zatvorenom komorom izgaranja, učinka do 85 %.

Glavne su značajke plinskih peći:

  • ogrjevno tijelo peći izraÄ‘eno je iz čeličnog lima ili sivog lijevanog željeza, pa ima malu moć akumulacije topline,
  • brzo zagrijavanje, ali i hlaÄ‘enje ogrjevnog tijela, zbog čega su podesne za brzo zagrijavanje prostorija,
  • imaju velike ventilacijske gubitke zbog trajnog strujanja toplog zraka iz prostorije kroz osigurač strujanja i dimnjak u atmosferu, zbog čega se preporučuje na priključku dimnjaka ugraditi termički upravljanu dimovodnu zaklopku (bimetalnu ili si.),
  • sve novije peći imaju ugraÄ‘enu termostatsku regulaciju temperature prostorije, dok se kod starijih tipova regulacija vrÅ¡i ručno, zbog čega takve peći zahtijevaju stalan nadzor pri radu, i pri tome troÅ¡e viÅ¡e plina,
  • zbog skupljanja većinom organske praÅ¡ine na ogrjevnom tijelu peći i neugodnog mirisa kod njenog izgaranja, treba ogrjevno tijelo obrisati mokrom krpom najmanje jednom svakih 14 dana,
  • pogodnost grijanja malih prostora,
  • jeftinija izvedba od etažnog centralnog grijanja.

NAPOMENA:

U uporabi su i tzv. pokretne plinske peći” s kataliti?kim izgaranjem, koje se mogu premjeÅ¡tati zajedno s plinskom bocom iz koje se opskrbljuju plinom, ali nemaju odvod plinova izgaranja u atmosferu, već ti plinovi ostaju u prostoriji.

Uporaba je takvih peći za trajno zagrijavanje stambenih prostorija strogo zabranjena zbog mnogobrojnih slučajeva trovanja ugljičnim monoksidom sa smrtnim posljedicama.

Iste se obično koriste za grijanje odvojenih radnih mjesta, npr. u velikim skladištima koja se ne griju, već se zagrijava samo prostor u koji povremeno navraćaju zaposlenici.

Uporaba tople vode za grijanje

Etažno grijanje prostorija – stanova

Za etažno grijanje stanova plinskim proto?nim grijačima smještenim na zid, koriste se dvije izvedbe;

  • cirko plinski zidni ureÄ‘aj, samo za grijanje, i
  • kombinirani zidni plinski ureÄ‘aji za grijanje i pripremu potroÅ¡ne tople vode. Korisni im se učin kreće oko 93 %.

Po vrstama, koriste se sljedeće plinske naprave:

  • vrste B – naprave koje zrak za izgaranje uzimaju iz prostorije u kojoj su postavljene, a plinovi izgaranja odvode se kroz dimnjak u atmosferu. Mogu biti s prekidačem strujanja ili bez njega. Po vrstama, koriste se sljedeće plinske naprave:
  • vrste C – naprave koje zrak za izgaranje uzimaju iz vanjske atmosfere direktno kroz zid, a plinove izgaranja izbacuju u atmosferu direktno kroz zid ili putem posebnih ureÄ‘aja s odvodom na krovu, odnosno specijalnih dimnjaka koji iste odvode direktno iznad krova.

Grijanje obiteljskih kuća, poslovnih i javnih prostora

Za grijanje navedenih prostora, gdje su potrebne veće snage od 37 kW pa do cca 2000 kW, koriste se pojedinačni plinski kotlovi ili kotlovi povezani u baterije, bez akumulacijskih spremnika (“bojlera”) ili s akumulacijskim spremnicima za potroÅ¡nu toplu vodu i grijanje. Njihov se ukupni toplinski učinak kreće do 92 %. Prednost im je robustnija izvedba, jednostavnija konstrukcija, trajniji su i zahtijevaju manje održavanja, ali traže veći prostor za smjeÅ¡taj. Kod kotlova snage veće od 50 kW primjenjuju se propisi za kotlovnice, tako da se smjeÅ¡taju u posebne za to ureÄ‘ene, odvojene prostorije, a obavezno se priključuju na dimnjak.

Grijanje prostorija ima svoja pravila, a neka su od važnijih:

  • da bi grijanje prostorija bilo efikasno i za korisnike udobno, upravljanje sustavom grijanja vrÅ¡i se ili termostatom kojim se podeÅ¡ava željena temperatura, ili programatorom kojim se može odrediti način grijanja
  • kroz nekoliko sati ili dana, a može se i daljinski nadzirati i upravljati,
  • temperatura grijanih prostorija treba biti ugodna i zato se za pojedine prostore preporučuju sljedeće temperature:
  • za kuhinje, hodnike, WC i si. t = 18 C,
  • za dnevni boravak, radne sobe i kabinete, t = 20 – 22 C.
  • kupaonice, t = 24 C,
  • sobe za spavanje, t = 15 – 16 C,
  • ulazi, prolazi,smočnice i druge sporedne prostorije – ne griju se!
  • ako se prostorije griju na temperaturu samo 1 C nižu od preporučene, Å¡tedi se oko 5 % energije za grijanje,
  • ugradnjom termostatskih ventila na radijatore, koji automatski održavaju zadanu temperaturu prostorije, uÅ¡tedi se od 15 % do 20 % energije za grijanje,
  • provjetravanje prostorija zimi mora osigurati izmjenu zraka u prostoriji, ali ne i hlaÄ‘enje zidova, za Å¡to je obično potrebno oko 5 minuta,
  • osobita uÅ¡teda energije za grijanje i potroÅ¡nu toplu vodu postiže se ugradnjom solarnog sustava na postojeći sustav grijanja plinom,
  • ne moraju se uvijek grijati svi prostori koji se ne koriste,
  • kad se ne boravi u objektu, nije nužno njegovo grijanje već samo temperiranje (da se spriječi zamrzavanje i pucanje cijevi).

U posljednje se vrijeme uz plinske uređaje ugrađuju solarne panel ploče s foto-električnim efektom, za proizvodnju jednog dijela potrebne električne energije za pojedinačne objekte

Kondenzacijske plinske naprave

Kondenzacijske plinske naprave koriste dio osjetne topline sagorjelih (dimnih) plinova na način da se isti pothlade, a vodena para iz njih kondenzira i svoju osjetnu toplinu predaje rashladnoj vodi.

Da bi se u potpunosti iskoristio kondenzacijski efekt, koriste se sustavi centralnog grijanja s nižim projektnim temperaturama 60/40 C ili 40/30 C, stoje osobito povoljno kod podnog grijanja.

Kondenzacijske se plinske naprave koriste kada se želi:

  • veća uÅ¡teda energije za grijanje i potro?nu toplu vodu,
  • kada su stari ureÄ‘aji za grijanje (kotlovi, grija?i i si.) dotrajali i treba ih zamijeniti,
  • kod starih ogrjevnih tijela (radijatora i si.), koji svojim izgledom i prijenosom topline ne odgovaraju ni toplinski ni estetski.

NAPOMENA:

Kondenzacijske plinske naprave i uređaji moraju imati svoje posebne dimnjake otporne na kiseline, koroziju i vlagu, a kako imaju i prisilni odvod sagorjelih plinova ventilatorom, dimnjaci moraju biti i nepropusni. Priključak standardnih plinskih naprava na takve dimnjake strogo je zabranjen.



HLAĐENJE I GRIJANJE PLINOM

Korištenje plina za hlađenje u kućanstvu (objekti veći od 200 m2), javnom i poslovnom sektoru dobilo je širi zamah pojavom plinskih apsorpcijskih crpki. Pomoću njih moguće je hladiti i grijati isti prostor putem istih ogrjevno-rashladnih tijela (konvektora).

UreÄ‘aj koristi prirodni plin za istodobnu ili naizmjeni?nu proizvodnju hladne vode temperature do + 5 C, i tople vode do + 65 C. Kao dodatni izvor energije koriste se obnovljivi toplinski izvori kao voda iz rijeka, jezera, mora, ili toplina iz zemlje, pa postoje dvije izvedbe: geotermalna i vodena. Tamo gdje vanjske temperature ne padaju ispod – 5 C, moguća je i tzv. zračna izvedba. Učinak je takve toplinske crpke visok i može dostići do 140 %. Osnovne su prednosti takvih ureÄ‘aja:

  • uÅ¡teda plina i električne energije, jer je električna energija potrebna samo za upravljanje i pogon pumpi za vodu,
  • zbog koriÅ¡tenja amonijaka (ili drugog ekoloÅ¡kog plina) umjesto freona, mnogo je manje zagaÄ‘enje okoliÅ¡a, posebno atmosfere,
  • hlaÄ‘enje i grijanje vrÅ¡i se preko istog sustava konvektora,
  • ureÄ‘aj ne zahtijeva posebne prostorije, već se može smjestiti na otvorenom, npr. na ravnom krovu zgrade,
  • posebno su primjenljivi u postrojenjima u kojima je potrebna istodobna proizvodnja rashladne i toplinske energije, kao u: procesnoj i prehrambenoj industriji, hotelima, fitness centrima, bazenima i dr.,
  • bolje tehničko rjeÅ¡enje od postavljanja – “lijepljenja” električnih rashladnih ureÄ‘aja po fasadama zgrada,
  • ne preopterećuje elektro – energetski sustav.

Kao kod grijanja, tako i kod hlađenja postoje odre?ena pravila uvjetovana ekonomskim i zdravstvenim razlozima:

  • prostorije za boravak ljudi ne hladiti ispod 24 do 25 C,
  • ugodno hlaÄ‘enje je ono, kod kojeg su temperature prostorije za oko 5 C do 7 C niže od okolne vanjske temperature, pa kod naglog prelaza vani ne izazivaju Å¡tetne toplinske stresove. Na primjer, kod vanjske temperature od + 33 C, prostorije bi se smjele ohladiti na temperaturu od + 28 C, ali ne niže od + 26 C!
  • hlaÄ‘enjem za 1 C nižu temperaturu troÅ¡i se oko 8 % viÅ¡e energije!
  • svaka prostorija ima svoj konvektor i ureÄ‘aj za upravljanje temperaturom grijanja i hlaÄ‘enja,
  • vrata i prozore prostorija koje se hlade ne otvarati bez potrebe,
  • prostore koji se ne koriste, nije nužno grijati odnosno hladiti,
  • brzine grijanja i hlaÄ‘enja prostora veće su od onih kod grijanja radijatorima,
  • postoje i manje jedinice s kompresorskim pogonom snage od 8 do 10 kW umjesto s apsorpcijskim, ali takve joÅ¡ nisu raspoložive na naÅ¡em tržiÅ¡tu.
Koprivnica plin d.o.o. , Mosna 15, 48000 Koprivnica - Tel +385 (0)48 251 800, Fax +385 (0)48 251 840, info@koprivnica-plin.hr