OSNOVNE UPUTE POTROŠAČIMA PLINA
Da bi potročači plina, odnosno korisnici dimovodnih uređaja, bili upoznati o tome što je dozvoljeno, a što je zabranjeno kod postavljanja i priključivanja plinskih naprava na dimovodne uređaje, potrebno je poznavati vrste plinskih naprava, jer o tome ovisi i način njihova postavljanja i priključivanja:
1. Vrste plinskih naprava:
– vrsta A – naprave bez dimovodnog uređaja, zrak uzimaju iz prostorije u kojoj su postavljene
– vrsta B – naprave s dimovodnim uređajem, zrak uzimaju iz prostorije u kojoj su postavljene
– vrsta Bi – naprava s osiguračem strujanja, a s dodatnom oznakom “BS” označava, da naprava ima uređaj za kontrolu izlaza plinova izgaranja
– vrsta C – naprave s dimovodnim uređajem za uzimanje zraka za izgaranje putem zatvorenog sustava iz atmosfere – ložišta neovisna o zraku u prostoriji
– vrsta Cn – bez ventilatora
– vrste C12 – s ventilatorom i dodatnom oznakom “x” imaju putove plinova izgaranja oplakivane zrakom za izgaranje, tj. ispunjavaju povećane zahtjeve za nepropusnošću.
2. Plinske se naprave postavljaju u prostorije u kojima po svom položaju, veličini (obujmu), građi i načinu uporabe, ne može doći do opasnosti.
Zabranjeno je postavljanje plinskih naprava u stubištima, prostorijama bez prozora, i ostavama, a za grijanje garaža postoje posebne izvedbe peći, odobrene za ugradnju u garažama.
3. Plinske naprave vrste Cn postavljaju se neposredno uz vanjski zid. Naprave za pojedinačno grijanje smiju imati najviše 7 kW nazivne toplinske snage, a fasadni grijači vode 28 kW.
VAŽNO: Plinske naprave vrste “C” mogu se postavljati samo u postojećim objektima, i to samo ako je izvedba dimnjaka nemoguća ili bi bila nerazmjerno skupa.
Novi objekti moraju imati dovoljan broj odgovarajućih dimnjaka, s odvodom plinova izgaranja iznad krova.
4. Ispust plinova izgaranja iz “fasadnih” naprava mora biti udaljen od najbližeg susjednog “fasadnog” ispusta najmanje:
po horizontali: min. 2,50 m
po vertikali: min. 5,0 m
od objekata nasuprot fasadnom ispustu: min. 4,0 m.
Zabranjeno je postavljati “fasadne” ispuste u vežama, kolnim ulazima, uskim prolazima, svjetlarnicima, ložama, balkonima, ispod izbočenih dijelova zgrada i dr.
5. Priključivanje više naprava vrste B na kućni dimnjak (do max. 3 naprave) dopušteno je, ako razmak po visini između najdonje i najgornje naprave ne prelazi 6,50 m. Naprave u prostorijama iznad 5. kata, moraju imati poseban dimnjak. Isto vrijedi i za naprave smještene na posljednjem katu – etaži, bez obzira na broj katova objekta.
6. Na isti dimnjak smiju se priključivati samo istovrsne naprave s istim sustavom odvoda plinova izgaranja. Zabranjeno je na isti dimnjak priključiti naprave s prirodnim odvodom plinova izgaranja i onih s prisilnim odvodom putem ventilatora, jer može zbog razlike tlakova doći do povrata plinova izgaranja u prostorije.
Posebno je važno, da se “kondenzacijski uređaji” s niskom temperaturom plinova izgaranja, priključe na svoj posebni dimnjak u kiselo-otpornoj izvedbi.
7. Ako stari, dotrajali dimnjak nije moguće sanirati, tada ga treba zamijeniti novim. U pravilu se ugrađuje novi troslojni dimnjak, koji odgovara za većinu plinskih naprava, osim kondenzacijskih.
Bez obzira koliko kratki bili rokovi periodičnih pregleda dimnjaka od strane područnoga dimnjačara, sam dimnjačar ne može spriječiti negativne posljedice brzih neočekivanih promjena funkcioniranja dimnjaka (urušavanje dijela zidanoga dimnjaka, upadanje otrovanih ptica u dimnjak, puknuća stjenke dimnjaka i si.). U takvim slučajevima korisnik mora prepoznati posljedice promjena (intenzivno orošavanje prozora, pojava čađe na zidu iznad plinskoga aparata, plin gori žutim plamenom (kod naprava s vidljivim plamenom, izbijanje prljavih mrlja na zidu dimnjaka itd.), te ugasiti plinski aparat i pozvati dimnjačara da otkloni kvar.
Uvijek, kada uobičajeni dimnjak nije bio dulji period u pogonu, treba ponovnom puštanju u rad plinskoga aparata prići uz određene mjere opreza. Ukoliko je moguće treba kroz donji otvor za čišćenje provjeriti ogledalom da nije unutrašnjost dimnjaka začepljena i tek tada poćeti koristiti dimnjak. Ako ovakva provjera nije moguća, tada treba plinski uređaj staviti u pogon, zatvoriti prozore i sva unutrašnja vrata i izaći iz prostorije. Nakon desetak minuta vratiti se u prostoriju i s priručno proizvedenim dimom (dimnom šibicom, dimom cigarete, zapaljenim vlažnim novinskim papirom i si.) provjeriti da li dimnjak uvlači ovaj dim. Ako se dim zadržava u prostoriji, treba pozvati dimnjačara da uspostavi normalan rad dimnjaka.
Ako posjedujete aparat sa oznakom ,,BS”, a dimnjak ne radi ispravno, aparat će se sam isključiti i to je očita indikacija neispravnosti dimnjaka. U tom i drugim sličnim slučajevima, treba odmah pozvati dimnjačara.
Ne zaboravite …
ako je izgaranje na plinskom plameniku dobro podešeno, dimovodni uređaji ostaju čisti i u njima nema čađe kao kod krutih goriva, te ih ćesto nastanjuju insekti kada se ne koriste dulje vremena.
tijekom korištenja zgrade i dimnjaka, vlasnici mogu ispravno odabran i izveden dimnjak raznim zahvatima na zgradi i u prostorijama pretvoriti u opasan dimnjak i to uglavnom na strani dovoda zraka do ložišta:
1. zamjenom starih klasičnih prozora s novim plastičnim prozorima (dobro brtvljenima)
2. ugradnjom kućanskih aparata s ugrađenim odsisnim ventilatorima (npr. kuhinjske nape, sušilice rublja i si.)
3. ugradnjom ventilatora u WC (iako je plinska naprava u drugoj prostoriji)
4. izradom novih pregradnih zidova u zgradi
5. zatvaranjem rešetki na otvorima za dovod zraka (jer previše hlade prostoriju), ili njihovim premještanjem u susjedne prostorije.
– Prije početka izvođenja navedenih radova, odnosno ugradnje kućanskih aparata, vlasnik se treba posavjetovati s dimnjačarom, a nakon izvedenih radova ponovno pozvati dimnjačara da funkcionalno ispita dimnjak.
– Korisnik treba pozvati dimnjačara prigodom svake promjene vrste goriva, tj. kod prelaska s krutih i tekućih goriva na prirodni plin i priključenja novih plinskih naprava na postojeće dimovodne uređaje i zahtijevati da mu dimnjačar izda Stručni nalaz o ispravnosti dimnjaka za novu vrstu goriva i uvjete rada.
– I korisnici fasadnih naprava trebaju povremeno pozivati dimnjačara radi kontrole korozije limova na zatvorenim ložištima izgaranja i provjere emisije štetnih plinova prema uličnim prolaznicima ili susjedima, što je inače propisano Zakonom o zaštiti zraka.
Ukratko, dimnjačar i korisnik trebaju se obostrano brinuti za ispravno funkcioniranje dimnjaka i fasadnih naprava i pri tomu imati partnerski odnos. S obzirom da suvremena goriva traže sve manje klasičnih čišćenja dimnjaka i pregleda, a stari dimnjaci sve više Stručnih nalaza, funkcionalnih ispitivanja, raznih provjera, pa i saniranja, bilo bi najbolje da korisnici s područnim dimnjačarima sklapaju ugovore o održavanju prema sveobuhvatnim cjenicima usluga koje trebaju donijeti jedinice lokalne samouprave i to prilagođene klimatskim prilikama i specifičnim vrstama goriva na njihovom području.
U ovim su “Uputama” samo kratko navedena opća pravila dobave zraka za izgaranje i načina priključivanja plinskih ložišta na dimovodne uređaje, dok za posebne slučajeve treba zatražiti savjete područnoga dimnjačara, ovlaštenoga servisera i stručnjaka distributera plina.
Samo uz dovoljnu opskrbu zraka za izgaranje i pravilnim odvodom plinova izgaranja u atmosferu (ponajprije iznad krova), te redovitom kontrolom dimovodnih uređaja, korisnici plina imati će najvešu sigurnost i ekonomičnost pri uporabi plina.